Naša uvjerenja nas uvelike ograničavaju. Kako drugima reći ne. Kako reći ne i pritom ne očekivati njihovu razočaranost, tugu u očima?
Kako si dozvoliti zapovijedati drugima da obave ono što trebaju obaviti?
Primijetila sam kod toliko ljudi kako s lakoćom zapovijedaju drugima šta i kako da rade bez imalo primisli da im pomognu u tom procesu. Jednostavno se okrenu i idu dalje. Tako je jednostavno.
Zašto je onda meni to tako teško prihvatiti? Kada vidim takvu hladnokrvnu zapovijed, meni se želudac okrene. Pa me ponese na razmišljanje.. zašto mi se to događa? Zašto mi je to zapovijedanje tako teško i gledati i prihvatiti?
Onda sam išla promatrati drugu stranu te teorije. Mogu li ja zapovijedati drugima? Uočila sam da mogu, ali ne uvijek. Samo onda kada sam pod stresom, kada sam ljuta i nervozna. Tada zapovijedam vrlo hladno i grubo. I nailazim na hladno distanciranje od druge strane.
Šta radim pogrešno? Kada drugi zapovijedaju imam osjećaj da sve teče glatko, nitko se ne buni. Kada ja to radim, svi se osjećamo loše.
Naša percepcija upravlja našim mislima, prosuđivanju i djelovanju. Gledajući onda s te strane, od kuda dolazi ta moja percepcija? Gdje sam ju pokupila? Kada sam prvi put odlučila da je zapovijedanje nešto loše? Daje biti zapovjednikom nešto loše? Od koga sam ta uvjerenja pokupila?
Otkrila sam. Sva tajna se krije u djetinjstvu. Moja baka je naređivala tako hladno i odbojno. Nije mi se svidjelo. I sada zapravo ponavljam njene korake. Kada zapovijedam, ista sam ona. Hladna, gruba i drugima odbojna. A Zapravo želim biti susretljiva srdačna i od pomoći.
Kako to sada postići a da ne ponavljam iste greške? Odakle početi? Manipulacija misli ne funkcionira. Govoreći si da kada se opet tako nešto dogodi da jednostavno zapovijedam na blag način. Probala sam, ne funkcionira. Kada se situacija dogodi, reagiram automatski i teško mi je taj baš trenutak osvijestiti i promijeniti svoje ponašanje.
Tako sam krenula osvijestiti koje značenje ima riječ Zapovijed u mojoj percepciji.
Zapovijed za mene znači grubo ponižavati ljude. Tjerati ih da rade ono što ne žele. Plašiti ih i prijetiti im. Zapovijed je za mene grubi i drski čin ponašanja. Bezobrazan način ponašanja.
Tako sam ustvari doživjela svoju baku kada je meni zapovijedala.
Koji osjećaji se u meni javljaju kada mi netko zapovijeda?
Zapovijed u meni budi ljutnju, veliki otpor, buntovnost, želju za kršenjem pravila. Budi u meni aroganciju, bahatost i strah.
Nekoliko pitanja za samo analizu.
Gdje osjećaš tu ljutnju? U kojem dijelu tijela?
Gdje osjećaš taj strah?
Čega točno te je strah?
Na koji način pružaš otpor?
Kako je taj otpor za tebe dobar?
Sad kada sam to osvijestila, koristim tehnike Theta healinga da to očistim i reprogramiram. Tako da idući put kada budem automatski reagirala, reagiram na ozdravljeni i iscijeljeni način.
Nabroji pozitivne aspekte zapovijedanja.
Koje pozitivne osjećaje u tebi budi riječ Zapovijed?
Kako želiš da se tebi zapovijeda?
Kako želiš tu zapovijed primiti?
Na koji način želiš drugima zapovijedati?
Kako želiš da druga strana tvoju zapovijed primi?
Dozvoli si otpustiti sve negativne osjećaje i dozvoli si primiti pozitivne osjećaje vezane uz riječ Zapovijed.
Kada se reprogramiranje završi, tvoje tijelo će se od blokirane energije iscijeliti i bit ćeš spremnija sam trenutak zapovijedanja gledati i doživjeti na lakši, ugodniji i opušteniji način.